Tornado na kosarci u Beogradu

U subotu ujutro smo krenuli vlakom iz Zagreba za Beograd. Par dana prije smo se nas 3 spontano dogovorili da idemo, pa “kud puklo..”.

Put do granice prolazi relativno mirno. Odmaramo, listamo novine i raspravljamo o onome što bi nas moglo dočekati.. Oko podne dolazimo do granice. Odmah se u Šidu počinje vagon puniti večinom delijama koji idu na beogradski derbi izmedju partizana i zvezde. Sljedećih 3 sata se vlak sve više punio navijačima, tako da u Beogradsku željezničku postaju stižemo puni. Koliko god bilo nezgodno, bio je odličan osjećaj biti među njima, a da ni neznaju..

Odmah po izlasku iz vlaka, policija nas bez pitanja zaustavlja i zadržava skupa sa delijama. Mi, nalazeći se u vrlo nezgodnoj situaciji, šutimo.. Oko nas cigani počinju navijati, koje je sve skupa trajalo par sekundi dok se pandur nije zaderao na njih da “ćute”, nakon čega nastaje grobna tišina. Tjeraju nas u dvored i vode kraj željezničke postaje. zatim nas odvajaju 15 po 15 i nareduju uza zid. Stavljamo ruke na zid i čekamo pretres, a u sebi razmišljamo što bi moglo biti ako nas skuže sa salovima, koje smo imali ispod majica. Kada su nam našli putovnice, nista im nije bilo jasno.. odvajaju nas ubrzo sa strane pa smo im uspjeli objasniti da nemamo veze sa derbijem i da smo samo došli u BG na “izlet”. Međutim, kod jednog našeg člana su našli nož koji je slučajno imao uz sebe, i privode ga.. Dobivamo samo adresu di će ga odvesti, a nas puštaju u grad..

Izlazimo na Beogradske ulice.. oko nas totalno nadrealna situacija. helikopteri kruže zrakom. žandarmerija sa kalašnjikovima uokolo.. Izlazimo u grad i pokušavamo smisliti što ćemo napraviti i kud ćemo krenuti. Ubrzo zaustavljamo taksi i krećemo prema dvorani. Dobivamo informaciju da nam prijatelj čeka saslusanje i da će nam se moc javiti nakon određivanja kazne. Oko pola sata prije utakmice ulazimo u dvoranu. Stajemo sa strane na tribinu, vadimo salove, snimamo situaciju i čekamo pocetak.. Oko nas nigdje ni redara ni policije.. a ljudi nas zbunjeno gledaju. S pocetkom utakmice mi počinjemo navijati.. “Igraj Zadre volim te, Tornado je uz tebe”, prvu četvrtinu i drugu navijamo koliko možemo s obzirom na situaciju, sa drugim brigama na pameti. Osim povremenih provokacija, u dvorani je bilo poprilično mirno.. s tim da se određena ekipica polako skupljala, a mobiteli su stalno radili. Nakon nekih 15min policija šalje pripadnike reda do nas. U međuvremenu smo bili u kontaktu sa prijateljem u pritvoru. Saznajemo da mu je sud odredio novcanu kaznu ili određeno vrijeme u zatvoru. Preko privatnih kanala uspjevamo prikupiti novce i tijekom treće četvrtine odlazimo sa utakmice, uzimamo taksi i idemo do SUPa što prije ga izvuć iz pritvora.

Nakon jos par zavrzlama i poteškoća, uspjevamo platiti kaznu.. u međuvremenu nas zadržavaju u postaji i gledamo kako se policija naoružava i juri okolo rješavajući nerede oko derbija. Poslije nekog vremena nas maricom prebacuju u neki ured za strance, konačno uspjevamo prijatelja osloboditi i izlazimo u centar grada. Sljedećih par sati smo proveli po gradu.. malo po kvartovskim parkovima, parkiralištima, ali večinom u centru, šetajuci se među ekipom sa utakmice.. misleći si u glavi “što bi bilo kad bi znali..”

Dolazimo do željezničke stanice, koja je usput puna navijača koji se vraćaju sa utakmice (večina nije ni ušla na stadion zbog bojkota i jedne i druge strane). Nismo znali jel se tijekom dana uspjelo pročuti da smo tamo (bilo od cigana na kolodvoru dok su nas pretresali, bilo od pandura koji su nas ispitivali, bilo od ekipe u železniku – u i oko dvorane), da nebi povezali da smo došli i odlazimo vlakom..

Prvo se držimo sa strane, ali nakon nekoliko znatiželjnih pogleda, shvačamo da to baš i nije najpametnija taktika pa, kako nebi bili sumnjivi, nalazimo mjesto i sjedamo među njih.. praveći se umornim, čitajuči “novine” i čekajući vlak..

oko 11 nam stize vlak.. sjedamo unutra i krećemo na zadnji dio puta.. U vlaku na trenutke navijanje cigana, par puta uspjevaju i zatresti vagon..

Nakon sto nas je adrenalin držao čitav dan, po prelasku granice padamo svi u dubok san i budimo se malo prije Zagreba..

eto.. to bi vam bilo to. Neke stvari nisu napisane jer nije sve za javnost, a ovaj izvještaj smo pokušali napisati sto je moguce objektivnije.